“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Uvod. Atrijalna fibrilacija najčešća je dugotrajna aritmija srca sa prevalencom u opštoj populaciji izmedju 1-2% i godišnjom incidencom 0,1–0,2%. Ova aritmija često se registruje i kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom kada komplikuje klinički tok, produžava vrijeme hospitalizacije, povećava intrahospitalni odnosno dugoročni mortalitet, kao i učestalost cerebrovaskularnog inzulta.
Cilj istraživanja bio je da se ispitaju prediktori nastanka atrijalne fibrilacije kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom, kao i uticaj ove aritmije na intrahospitalni odnosno mortalitet u periodu praćenja od 2 godine. Cilj istraživanja bio je i da se u odnosu na pojavu atrijalne fibrilacije kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom registruje učestalost novih koronarnih dogadjaja u vidu ponovnog infarkta miokarda, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, srčane insuficijencije i cerebrovaskularnog insulta u toku perioda praćenja od 2 godine.
Istraživanje je bilo retrospektivno-prospektivno. Obuhvatilo je 600 pacijenata koji su hospitalizovani u koronarnu jedinicu Klinike za bolesti srca Kliničkog Centra Crne Gore od 1.januara 2008 godine i prezentovali se sa akutnim koronarnim sindromom sa odnosno bez elevacije ST segmenta. Pacijenti su podijeljeni u 2 grupe u odnosu na novonastalu atrijalnu fibrilaciju, prvu koja je obuhvatila je 48 pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom kod kojih je u toku hospitalizacije registrovana
atrijalna fibrilacija i drugu koja je obuhvatila je 552 pacijenta sa akutnim koronarnim sindromom kod kojih u toku hospitalizacije nije registrovana ova aritmija. Pacijenti su praćeni 2 godine nakon hospitalnog perioda liječenja. U toku navedenog perioda praćenja registrovani su novi koronarni dogadjaji u vidu ponovnog infarkta miokarda, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, srčane insuficijencije, cerebrovaskularnog insulta i smrtnog ishoda. Na prijemu je registrovana starost pacijenata, “body mass index”, tip infarka miokarda (sa ili bez elevacije ST segmenta), lokalizacija infarkta miokarda sa elevacijom ST segmenta, primjena trombolitičke terapije odnosno zastupljenost primarne perkutane koronarne intervencije, učestalost ranije srčane slabosti, preležanog infarkta miokarda, ranije hirurške revaskularizacije miokarda, cerebrovaskularnog insulta, arterijske hipertenzije, diabetes mellitusa, dijabetesne neuropatije, hronične obstruktivne bolesti pluća, pušenja, hronične renalne insuficijencije, dislipidemije i anemije. Na prijemu su odredjene vrijednosti krvnog pritiska i pulsa, Killip klasa, registrovane su stenoze krvnih sudova nakon uradjene koronarne angiografije u toku hospitalizacije, registrovana je eventualna pojava ventrikularnih poremećaja ritma, vrijednosti B-tipa natriuretskog proteina, Creaktivnog proteina, Troponina I, registrovano je ukupno trajanje hospitalizacije, kao i intrahospitalno prepisani ljekovi. Dobijeni parametri su se uporedjivali u odnosu na novonastalu atrijalnu fibrilaciju, a potom i na učestalost koronarnih dogadjaja u vidu ponovnog infarkta miokarda, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, srčane insuficijencije, cerebrovaskularnog insulta i smrtnog ishoda.
Atrijalna fibrilacija u toku hospitalizacije registrovana je kod 48 pacijenata (8%). Tip infarkta miokarda nije imao uticaja na učestalost atrijalne fibrilacije (p=0,399). Pokazano je da lokalizacija infarkta miokarda nije imala uticaj na razvoj atrijalne fibrilacije, (p=0,399), kao ni pol (p=0,508). Godine starosti su povećavale rizik od razvoja atrijalne fibrilacije (p<0,01). Ranije prisutna srčana slabost nije imala uticaj na razvoj atrijalne fibrilacije (p=0,116), kao ni ranije preležani infarkt miokarda (p=0,236) odnosno ranija hirurška revaskularizacija (p=0,996). Pacijenti sa ranije preležanim cerebrovaskularnim inzultom nijesu imali veću učestalost atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sindromu (p=0,469). Arterijska hipertenzija nije imala uticaj na razvoj atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sinromu (p=0,455), kao ni diabetes mellitus (p=0,582), dijabetesna neuropatija (p=0,122), hronična obstruktivna bolest pluća (p=0,889), pušenje (p=0,889), hronična bubrežna insuficijencija (p=0,387), dislipidemija (p=0,691), anemija (p=0,931), vrijednosti sistolnog krvnog pritiska na prijemu (p=0,657), dok su vrijednosti pulsa na prijemu, “bodi mass index” odnosno Killip klasa povećavale rizik nastanka ove aritmije (p<0,01). Ordiniranje trombolitičke terapije odnosno primjena primarne perkutane koronarne intervencije nije imalo uticaja na razvoj atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sindromu (p=0,930), kao ni višesudovna bolest koronarnih arterija (p=0,913). Ventrikularna tahikardija je češće registrovana kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom registrovanom u toku akutnog koronarnog sindroma (p=0,014). Pacijenti koji su imali atrijalnu fibrilaciju u toku akutnog koronarnog sindroma imali su veće vrijednosti B-tipa natriuretskog protein (p<0,01), ali ne i Troponina I (p>0,05). Pacijenti koji su imali atrijalnu fibrilaciju u toku akutnog koronarnog sindroma imali su niže vrijednosti ejekcione frakcije lijeve komore (41,7±4,6 odnosno 43,9±4,9, p<0,01), veći anteroposteriorni dijametar lijeve pretkomore (43,6±3,8 odnosno 40,4±3,5, p<0,01), kao i češće prisutnu blagu odnosno umjerenu do tešku mitralnu insuficijenciju u odnosu na pacijente bez ove aritmije (p<0,01). Hospitalizacija je bila duža kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom kod kojih je registrovana atrijalna fibrilacija (p<0,01). Medjutim, nakon multivarijantnog prilagodjavanja najsnažniji prediktor atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sindromu bile su starija životna dob (odds ratio 2,37, CI 1,23-4,58, p=0,010), naročito preko 70 godina starosti, potom “bodi mass index” (odds ratio 1,17, CI 1,04-1,33,, p=0,012), uvećani anteroposteriorni dijametar lijeve pretkomore (odds ratio 1,18, CI 1,03-1,33, p=0,015), prisustvo blage mitralne insuficijencije (odds ratio 3,56, CI 1,25-10,32, p=0,018, p=0,018), kao i povišene vrijednosti B-tipa natriuretskog protein (odds ratio 1,17, CI 1,04-1,33, p=0,048). Atrijalna fibrilacija registrovana u toku akutnog koronarnog sindroma nije imala uticaja na intrahospitalni mortalitet (10,4% odnosno 5,6%, p=0,179) odnosno mortalitet u toku period pračenja od 2 godine (25% odnosno 15,8%, p=0,098). Pacijenti kod kojih je u akutnom koronarnom sindromu registrovana atrijalna fibrilacija nijesu u toku perioda praćenja od 2 godine bili u većem riziku od ponovnog infarkta miokarda, srčane slabosti, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, kao ni cerebrovaskularnog inzulta u odnosu na pacijente kod kojih ova aritmija nije registrovana, p>0,05.
Introduction. Atrial fibrillation is the most common sustained arrhythmia of the heart with the prevalence in the general population between 1-2% as well as annual incidence of 0,1-0,2%. This arrhythmia is often registered in patients with acute coronary syndrome that complicating clinical course, prolonged hospitalization, increase inhospital as well as long-term mortality and also increase incidence of stroke. The aim of this study was to examine predictors of atrial fibrillation in patients with acute coronary syndrome and impact of this arrhythmia in the in-hospital mortality as well as mortality during follow-up period of 2 years. The aim of the research also was to investigate relationship between occurrence of atrial fibrillation in patients with acute coronary syndrome and new coronary events such as recurrent myocardial infarction, coronary artery bypass surgery, percutaneous coronary intervention, heart failure and stroke during the follow-up period of 2 years.
The study was retrospective-prospective, included 600 patients hospitalized at the Coronary Care Unit of the Department of Cardiology of Clinical Center of Montenegro from January 1th 2008 and presented with acute coronary syndrome with or without ST-segment elevation. Patients were divided into 2 groups according to the onset of atrial fibrillation. First group included 48 patients with acute coronary syndrome with atrial fibrillation development during the hospital stay and second one which included 552 patients with acute coronary syndromes and without this arrhythmia during this period. Follow-up period was 2 year after discharge.
New coronary events such as recurrent myocardial infarction, coronary artery bypass surgery, percutaneous coronary intervention, heart failure, stroke and dead was registered during the follow-up period of 2 years. Age of the patients, "body mass index", myocardial infarction with/without ST segment elevation as well as localization of myocardial infarction with ST segment elevation, administration of thrombolytic therapy and primary percutaneous coronary intervention, previous heart failure, myocardial infarction, coronary artery bypass surgery, stroke, hypertension, diabetes mellitus, diabetic neuropathy, chronic obstructive pulmonary disease, smoking, chronic renal failure, dyslipidemia and anemia was registered on admission. Value of the blood pressure, heart rate, Killip class, stenosis of blood vessels using coronary angiography, ventricular arrhythmias, the value of B-type natriuretic protein, C-reactive protein as well as troponin I, during of hospital stay and in-hospital prescribed drugs was also registered. These parameters were compared with regarging of atrial fibrillation as well as new coronary events such as recurrent myocardial infarction, coronary artery bypass surgery, percutaneous coronary intervention, heart failure, stroke and dead was registered during the follow-up period of 2 years.
Atrial fibrillation during hospital stay was registered in 48 patients (8%). There was not significant relationship between myocardial infarction with/without ST segment elevation, its localization (p=0.399) as well as gender (p=0.508) on occurrence of this arrhythmia. However, age increased risk of developing atrial fibrillation (p<0.01). Previous heart failure (p=0.116), myocardial infarction (p=0.236), coronary artery bypass surgery (p=0.996), stroke (p=0.469), arterial hypertension (p=0.455), diabetes mellitus (p=0.582), diabetic neuropathy (p=0.122), chronic obstructive pulmonary disease (p=0.889), smoking (p=0.889), chronic renal failure (p=0.387), dyslipidemia (p=0.691), anemia ( p=0.931) as well as values of systolic blood pressure on admission (p=0.657) were not impact of the atrial fibrillation development. However, frequency of heart rate, "body mass index" as well as Killip class increased risk of these arrhythmia occurence (p<0.01). Administration of thrombolytic therapy and application of primary percutaneous coronary intervention did not affect development of atrial fibrillation in acute coronary syndrome (p = 0.930) as well as multi vessel coronary artery disease (p = 0.913). Ventricular tachycardia is often recorded in patients with atrial fibrillation registered in the course of acute coronary syndrome (p = 0.014). Patients with atrial fibrillation during acute coronary syndrome had a higher value of B-type natriuretic protein (P <0.01), but not troponin I (p> 0.05). Patients whit this arrhythmia had lower value of the ejection fraction of left ventricle (41.7 ± 4.6 and 43.9 ± 4.9, p <0.01), lerger anteroposterior diameter of the left atrium (43 6 ± 3.8 and 40.4 ± 3.5, p <0.01) as well as the frequently present mild or moderate to severe mitral insufficiency than patients without this arrhythmia (p <0.01) . Hospitalization was longer in patients with acute coronary syndrome and atrial fibrillation (p <0.01). However, after multivariate adjustment strongest predictor of atrial fibrillation in acute coronary syndromes were older age (odds ratio 2.37, CI 1.23- 4.58, p=0.010), especially over the age of 70, followed by "body mass index "(odds ratio 1.17, CI 1.04-1.33, p=0.012), an enlarged anteroposterior diameter of the left atrium (odds ratio 1.18, CI 1.03-1.33; p=0.015), presence of mild mitral regurgitation (odds ratio 3.56, CI 1.25-10.32, p=0.018) as well as increased levels of B-type natriuretic protein (odds ratio 1.17, CI 1.04-1,33, p=0.048). Atrial fibrillation registered in the course of acute coronary syndrome had no effect on hospital mortality (10.4% versus 5.6%, p=0.179) as well as mortality during follow-up period of 2 years (25% versus 15.8%, p=0.098 ). Patients with acute coronary syndromes and atrial fibrillation were not increased risk of myocardial reinfarction, heart failure, coronary artery bypass surgery, percutaneous coronary intervention or stroke during the follow-up period of 2 years compared to patients in whom this arrhythmia is not registered, p> 0.05.
Uvod. Atrijalna fibrilacija najčešća je dugotrajna aritmija srca sa prevalencom u opštoj populaciji izmedju 1-2% i godišnjom incidencom 0,1–0,2%. Ova aritmija često se registruje i kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom kada komplikuje klinički tok, produžava vrijeme hospitalizacije, povećava intrahospitalni odnosno dugoročni mortalitet, kao i učestalost cerebrovaskularnog inzulta.
Cilj istraživanja bio je da se ispitaju prediktori nastanka atrijalne fibrilacije kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom, kao i uticaj ove aritmije na intrahospitalni odnosno mortalitet u periodu praćenja od 2 godine. Cilj istraživanja bio je i da se u odnosu na pojavu atrijalne fibrilacije kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom registruje učestalost novih koronarnih dogadjaja u vidu ponovnog infarkta miokarda, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, srčane insuficijencije i cerebrovaskularnog insulta u toku perioda praćenja od 2 godine.
Istraživanje je bilo retrospektivno-prospektivno. Obuhvatilo je 600 pacijenata koji su hospitalizovani u koronarnu jedinicu Klinike za bolesti srca Kliničkog Centra Crne Gore od 1.januara 2008 godine i prezentovali se sa akutnim koronarnim sindromom sa odnosno bez elevacije ST segmenta. Pacijenti su podijeljeni u 2 grupe u odnosu na novonastalu atrijalnu fibrilaciju, prvu koja je obuhvatila je 48 pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom kod kojih je u toku hospitalizacije registrovana
atrijalna fibrilacija i drugu koja je obuhvatila je 552 pacijenta sa akutnim koronarnim sindromom kod kojih u toku hospitalizacije nije registrovana ova aritmija. Pacijenti su praćeni 2 godine nakon hospitalnog perioda liječenja. U toku navedenog perioda praćenja registrovani su novi koronarni dogadjaji u vidu ponovnog infarkta miokarda, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, srčane insuficijencije, cerebrovaskularnog insulta i smrtnog ishoda. Na prijemu je registrovana starost pacijenata, “body mass index”, tip infarka miokarda (sa ili bez elevacije ST segmenta), lokalizacija infarkta miokarda sa elevacijom ST segmenta, primjena trombolitičke terapije odnosno zastupljenost primarne perkutane koronarne intervencije, učestalost ranije srčane slabosti, preležanog infarkta miokarda, ranije hirurške revaskularizacije miokarda, cerebrovaskularnog insulta, arterijske hipertenzije, diabetes mellitusa, dijabetesne neuropatije, hronične obstruktivne bolesti pluća, pušenja, hronične renalne insuficijencije, dislipidemije i anemije. Na prijemu su odredjene vrijednosti krvnog pritiska i pulsa, Killip klasa, registrovane su stenoze krvnih sudova nakon uradjene koronarne angiografije u toku hospitalizacije, registrovana je eventualna pojava ventrikularnih poremećaja ritma, vrijednosti B-tipa natriuretskog proteina, Creaktivnog proteina, Troponina I, registrovano je ukupno trajanje hospitalizacije, kao i intrahospitalno prepisani ljekovi. Dobijeni parametri su se uporedjivali u odnosu na novonastalu atrijalnu fibrilaciju, a potom i na učestalost koronarnih dogadjaja u vidu ponovnog infarkta miokarda, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, srčane insuficijencije, cerebrovaskularnog insulta i smrtnog ishoda.
Atrijalna fibrilacija u toku hospitalizacije registrovana je kod 48 pacijenata (8%). Tip infarkta miokarda nije imao uticaja na učestalost atrijalne fibrilacije (p=0,399). Pokazano je da lokalizacija infarkta miokarda nije imala uticaj na razvoj atrijalne fibrilacije, (p=0,399), kao ni pol (p=0,508). Godine starosti su povećavale rizik od razvoja atrijalne fibrilacije (p<0,01). Ranije prisutna srčana slabost nije imala uticaj na razvoj atrijalne fibrilacije (p=0,116), kao ni ranije preležani infarkt miokarda (p=0,236) odnosno ranija hirurška revaskularizacija (p=0,996). Pacijenti sa ranije preležanim cerebrovaskularnim inzultom nijesu imali veću učestalost atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sindromu (p=0,469). Arterijska hipertenzija nije imala uticaj na razvoj atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sinromu (p=0,455), kao ni diabetes mellitus (p=0,582), dijabetesna neuropatija (p=0,122), hronična obstruktivna bolest pluća (p=0,889), pušenje (p=0,889), hronična bubrežna insuficijencija (p=0,387), dislipidemija (p=0,691), anemija (p=0,931), vrijednosti sistolnog krvnog pritiska na prijemu (p=0,657), dok su vrijednosti pulsa na prijemu, “bodi mass index” odnosno Killip klasa povećavale rizik nastanka ove aritmije (p<0,01). Ordiniranje trombolitičke terapije odnosno primjena primarne perkutane koronarne intervencije nije imalo uticaja na razvoj atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sindromu (p=0,930), kao ni višesudovna bolest koronarnih arterija (p=0,913). Ventrikularna tahikardija je češće registrovana kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom registrovanom u toku akutnog koronarnog sindroma (p=0,014). Pacijenti koji su imali atrijalnu fibrilaciju u toku akutnog koronarnog sindroma imali su veće vrijednosti B-tipa natriuretskog protein (p<0,01), ali ne i Troponina I (p>0,05). Pacijenti koji su imali atrijalnu fibrilaciju u toku akutnog koronarnog sindroma imali su niže vrijednosti ejekcione frakcije lijeve komore (41,7±4,6 odnosno 43,9±4,9, p<0,01), veći anteroposteriorni dijametar lijeve pretkomore (43,6±3,8 odnosno 40,4±3,5, p<0,01), kao i češće prisutnu blagu odnosno umjerenu do tešku mitralnu insuficijenciju u odnosu na pacijente bez ove aritmije (p<0,01). Hospitalizacija je bila duža kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom kod kojih je registrovana atrijalna fibrilacija (p<0,01). Medjutim, nakon multivarijantnog prilagodjavanja najsnažniji prediktor atrijalne fibrilacije u akutnom koronarnom sindromu bile su starija životna dob (odds ratio 2,37, CI 1,23-4,58, p=0,010), naročito preko 70 godina starosti, potom “bodi mass index” (odds ratio 1,17, CI 1,04-1,33,, p=0,012), uvećani anteroposteriorni dijametar lijeve pretkomore (odds ratio 1,18, CI 1,03-1,33, p=0,015), prisustvo blage mitralne insuficijencije (odds ratio 3,56, CI 1,25-10,32, p=0,018, p=0,018), kao i povišene vrijednosti B-tipa natriuretskog protein (odds ratio 1,17, CI 1,04-1,33, p=0,048). Atrijalna fibrilacija registrovana u toku akutnog koronarnog sindroma nije imala uticaja na intrahospitalni mortalitet (10,4% odnosno 5,6%, p=0,179) odnosno mortalitet u toku period pračenja od 2 godine (25% odnosno 15,8%, p=0,098). Pacijenti kod kojih je u akutnom koronarnom sindromu registrovana atrijalna fibrilacija nijesu u toku perioda praćenja od 2 godine bili u većem riziku od ponovnog infarkta miokarda, srčane slabosti, hirurške revaskularizacije miokarda, perkutane koronarne intervencije, kao ni cerebrovaskularnog inzulta u odnosu na pacijente kod kojih ova aritmija nije registrovana, p>0,05.