“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Medicinske nauke
doktor medicinskih nauka
Univerzitet Crne Gore
Medicinski fakultet
Studijski program Medicina
Other Theses Metadata
Suicide risk factors: gender differences
[L. Injac Stevović]
PDF/A (178 pages)
Peković, Mirko, 1939- (mentor)
Jašović-Gašić, Miroslava (član komisije)
Pejović, Mirko (član komisije)
Predmet ove disertacije su suicidi realizovani u Crnoj Gori u periodu 1995-2005.godine. Sve žrtve suicida istražene su u pogledu sociodemografskih karakteristika (kao što su pol, dobne grupe, porodična struktura, školska sprema, zaposlenost, suicidna metoda), kliničkih dijagnoza-životne istorije somatskog ili psihijatrijskog oboljenja, porodične istorije suicida ili pokušaja suicida. Istraživane su informacije o faktorima rizika koji su povezani sa suicidalnim procesom kod žrtava suicida u odnosu na pol. U obradi je korišten sledeći metod i instrumenti:Medicinska dokumentacija, socijalna anketa, heteroanamneza i Metoda psihološke autopsije. Socio-demografski i klinički faktori rizika su imali značajan uticaj na povećanje stope suicida. Prosječna stopa mortaliteta od suicida u ispitivanom periodu je 23.1/100.000 stanovnika. Pokazano je da postoji dominacinja muškog pola kao jednog od najvažnijih faktora rizika kada je suicid u pitanju.Prema trendu kretanja suicidnih stopa postoji rastući trend stopa za muškarce, ali ne i za žene. Istraživanje je potvrdilo da postoje polne razlike u prirodi realizovanih suicida. Faktor rizika kod ženskog pola je niži obrazovni nivo (osnovna škola) i nezaposlenost, a kod muškaraca srednja školska sprema, zaposlenost sa niskim primanjima i penzionisanost. Psihopatološki faktori su pokazali da je prisustvo psihijatrijskog poremećaja imalo jači efekat na suicidni rizik kod žena u odnosu na muškarce. Zene su u odnosu na muškarce statistički značajno češće psihijatrijski liječene, češće najavljivale suicid i češće pokušavale suicid. Gubitak člana porodice kao faktor rizika suicida bio je više zastupljen kod žena. Kod muškog pola alkoholizam, narkomanija i interpersonalni konflikti su bili statistički značajno češći faktor rizika. Muškarci su statistički značajno češće koristili smrtonosne metode-vatreno oružje, a žene vješanje, skok, utopljenje i trovanje tabletama. Metoda psihološka autopsija je pokazala da su faktori rizika koji su podjednako posredovali kod oba pola bili stresni životni dogadjaji i akutna stresna konfliktna situacija. Statistički značajno je bila prisutna depresija kod žena koje su realizovale suicid, a dominarali su beznadežnost, briga za tjelesno zdravlje, depresivno raspoloženje i gubitak apetita. Kod muškaraca je statistički značajno bila prisutna nekooperativnost (nesaradljivost) i protivljenje od strane mnogih muškaraca da podijele emocionalne probleme i ostala negativna ponašanja, izražavanje ljutnje i protesta koji mogu ukazivati na prisustvo depresije kod muškaraca, ali ne možemo sa sigurnošću potvrditi da li je depresija zaista bila manje uobičajena među muškarcima, ili je muškarci manje od žena prepoznaju, priznaju i traže pomoć, ali da ove razlike u psihopatologiji mogu dijelom objasniti polne razlike u suicidnom ponašanju. S obzirom da je suicid jedan od vodećih uzroka smrti u Crnoj Gori, prevencija suicida treba da postane prioritet u zdravstvenoj politici u našoj zemlji.
The subject of this dissertation are the suicides commited in Montenegro in the period from 1995 to 2005. All victims of the suicides have been examined in terms of socio-demographic characteristics (such as gender, age groups, family structure, education, employment, and suicide method), clinical diagnosis of life history of somatic or psychiatric disorder, family history of suicide or attempted suicide.The information about risk factors associated with suicidal process among victims of suicide in relation to gender has been examined. The following methods and instruments have been used: medical records, social survey, heteroanamnesis and method of psychological autopsy. Socio-demographic and clinical risk factors had significant impact on the increase in suicide rates. It is shown that there is the domination of male gender as one of the most important risk factors when it comes to suicide. According to the trend in suicide rate, there is a growing trend rate for men, but not for women.The research confirmed that there are some gender differences in the nature of commited suicides. Risk factors among female gender was lower educational level (primary school) and unemployment, and among male gender was high-school education, low-income employment and retirement. Psychopathological factors show that the presence of psychiatric disorders had stronger effect on suicide risk among females than among males. Comparing to males, females were much more frequently psychiatrically treated, and more often announced and attempted suicide. The loss of a family member as a risk factor for suicide was prevalent among females. In males, alcoholism, drug abuse and interpersonal conflict were statistically significant risk factor and males more frequently used firearms, while women used hanging, jumping, drowning and medicine poisoning. Psychological autopsy method shows that the risk factors which equally mediated in both gender were stressful life events and acutely stressful conflict situation. Statistically strong presence of depression in females who committed suicide is confirmed, and dominant symptoms were hopelessness, concern for physical health, depressed mood and loss of appetite. Among males, there was statistically strong presence of noncooperation and refusal by many males to share emotional problems and other negative behavior, expression of anger and protests that could indicate the presence of depression in males, but we can not confirm whether the depression was actually be less common among males or that males were less than females to recognize, acknowledge and seek help, still these differences in psychopathology may partly explain gender differences in suicidal behavior. Given that suicide is one of the leading causes of death in Montenegro, prevention of suicide should become a priority in health policy in our country.
samoubistvo, faktori rizika, polne razlike
suicide, risk factors, gender differences
616.89-008.441.44(043.3)
Serbian
16215044
Tekst.
Predmet ove disertacije su suicidi realizovani u Crnoj Gori u periodu 1995-2005.godine. Sve žrtve suicida istražene su u pogledu sociodemografskih karakteristika (kao što su pol, dobne grupe, porodična struktura, školska sprema, zaposlenost, suicidna metoda), kliničkih dijagnoza-životne istorije somatskog ili psihijatrijskog oboljenja, porodične istorije suicida ili pokušaja suicida. Istraživane su informacije o faktorima rizika koji su povezani sa suicidalnim procesom kod žrtava suicida u odnosu na pol. U obradi je korišten sledeći metod i instrumenti:Medicinska dokumentacija, socijalna anketa, heteroanamneza i Metoda psihološke autopsije. Socio-demografski i klinički faktori rizika su imali značajan uticaj na povećanje stope suicida. Prosječna stopa mortaliteta od suicida u ispitivanom periodu je 23.1/100.000 stanovnika. Pokazano je da postoji dominacinja muškog pola kao jednog od najvažnijih faktora rizika kada je suicid u pitanju.Prema trendu kretanja suicidnih stopa postoji rastući trend stopa za muškarce, ali ne i za žene. Istraživanje je potvrdilo da postoje polne razlike u prirodi realizovanih suicida. Faktor rizika kod ženskog pola je niži obrazovni nivo (osnovna škola) i nezaposlenost, a kod muškaraca srednja školska sprema, zaposlenost sa niskim primanjima i penzionisanost. Psihopatološki faktori su pokazali da je prisustvo psihijatrijskog poremećaja imalo jači efekat na suicidni rizik kod žena u odnosu na muškarce. Zene su u odnosu na muškarce statistički značajno češće psihijatrijski liječene, češće najavljivale suicid i češće pokušavale suicid. Gubitak člana porodice kao faktor rizika suicida bio je više zastupljen kod žena. Kod muškog pola alkoholizam, narkomanija i interpersonalni konflikti su bili statistički značajno češći faktor rizika. Muškarci su statistički značajno češće koristili smrtonosne metode-vatreno oružje, a žene vješanje, skok, utopljenje i trovanje tabletama. Metoda psihološka autopsija je pokazala da su faktori rizika koji su podjednako posredovali kod oba pola bili stresni životni dogadjaji i akutna stresna konfliktna situacija. Statistički značajno je bila prisutna depresija kod žena koje su realizovale suicid, a dominarali su beznadežnost, briga za tjelesno zdravlje, depresivno raspoloženje i gubitak apetita. Kod muškaraca je statistički značajno bila prisutna nekooperativnost (nesaradljivost) i protivljenje od strane mnogih muškaraca da podijele emocionalne probleme i ostala negativna ponašanja, izražavanje ljutnje i protesta koji mogu ukazivati na prisustvo depresije kod muškaraca, ali ne možemo sa sigurnošću potvrditi da li je depresija zaista bila manje uobičajena među muškarcima, ili je muškarci manje od žena prepoznaju, priznaju i traže pomoć, ali da ove razlike u psihopatologiji mogu dijelom objasniti polne razlike u suicidnom ponašanju. S obzirom da je suicid jedan od vodećih uzroka smrti u Crnoj Gori, prevencija suicida treba da postane prioritet u zdravstvenoj politici u našoj zemlji.