“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Jelić, Milica
Vaspitni uticaji na razvoj identiteta kod djece predškolskog uzrasta kroz aspekte samokontrole i inicijativnosti
Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - pedagoške/andragoške nauke
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Predškolsko vaspitanje
Other Theses Metadata
Educational impacts on preschoolers identity development through the aspects of self-control and agency
[M. Jelić]
PDF/A (297 pages)
Milić, Saša, 1966- (mentor)
Zorić, Vučina, 1971- (član komisije)
Slunjski, Edita (član komisije)
Istrazivanjem koje smo predstavili ovom disertacijom ispitivali smo nacine na koje se kod djece moze uticati na razvijanje i izrazavanje identiteta (licnog i grupnog prvenstveno). Posmatrali smo nacine kojima se doprinosi vaspitanju samokontrole, podsticanju razvoja identiteta, kao i izrazavanju inicijativnosti (eng. children's agency).
Usljed preglednosti i ekonomicnosti, nase istrazivanje mjesovitog tipa, kvantitativnu i kvalitativnu analizu smo predstavili kao zasebne istrazivacke studije, medusobno povezane i ispreplitane. Studija 1 se bazirala na etnografskom promatranju ispoljavanja djecije inicijativnosti, te samokontrole ponasanja u svakodnevnim situacijama u predskolskim ustanovama, a dobijene nalaze smo dopunili fokus grupnim intervjuima sa vaspitacima. Studija 2 se fokusirala na iste segmente, koje smo istrazivali u porodicnom kontekstu.
Kljucna zapazanja do kojih smo dosli govore o tome da se centralna regija oslikava kao najmanje pogodno tlo za podsticanje i izrazavanje identiteta djece predskolskog uzrasta, a za izgradnju identiteta kljucni su porodica, samo dijete, predskolska ustanova, vrsnjaci, kao i kulture iz kojih djeca dolaze. Znacajne faktore predstavljaju modeli ponasanja, uzori na koje se djeca ugledaju, a prvenstveno je znacajan licni primjer koji vaspitaci i/ili roditelji daju djeci, vrsnjacke reakcije, koje se na neki nacin isticu kao jedan od 'sukonstruktora' identiteta djece, vaspitanja samokontrole, te podsticanja inicijativnosti. Vaspitaci i roditelji navode da se samokontrola vaspitava pomocu nagrada, kazni, pohvala, sankcionisanjem neprihvatljivog ponasanja, postovanjem pravila, samostalnoscu, te dosljednoscu. U domenu inicijativnosti zabiljezili smo i kulturne uticaje, razgovore o porodici, praznicima, kao i podsticanje individualnih i grupnih karakteristika djece. Kurikulum u Crnoj Gori tezi podsticanju formiranja i izrazavanja identiteta djece, vaspitanju samokontrole i podsticanju inicijativnosti, a iako ti ciljevi nijesu eksplicitno navedeni, prisutni su u okviru drugih segmenata razvoja djeteta. Evidentno je promovisanje visestrukih identiteta, te izgradnje adekvatne slike o sebi.
Kljucni nalazi naseg istrazivanja govore o tome da postoje izolacijske kulture, te nedovoljno osvjescivanje (reflektovanje) vlastite prakse vaspitaca. Iako su vaspitaci prilikom razgovora implicitno istakli da se vaspitno obrazovni proces mora individualizovati, da je neophodno podsticati djecija interesovanja, razvijanje licnosti, iskazivanje inicijativnosti, vaspitavati samokontrolu. Moramo naglasiti da nijesmo u svim regijama zabiljezili da se te aktivnosti zaista realizuju u praksi.
Konacno, mozemo istaci da u crnogorskom kontekstu, djeca aktivno ucestvuju u dijelu konstrukcije i izrazavanja identiteta, djetinjstvo je institucionalizovano posebno u centralnoj regiji, gdje je prema statistickim podacima i najveci postotak djece upisane u predskolske ustanove. Ipak, sa druge strane to nije i nuzno pokazatelj da su djeca 'ukalupljena'. Evidentna je tendencija da se sa jedne strane djeci dopusti da se slobodno igraju, izrazavaju, istrazuju, a sa druge strane da se djeca osjecaju i ponasaju kao dio grupe, da ispunjavaju grupne zadatke i da razvijaju grupne identitete. Veoma je znacajno razlikovati djecu kao inicijatore radnje, u odnosu na djecu koja rade nesto sto im je propisano. Upitno je u kojoj mjeri se djeci dozvoljava samostalnost, te preuzimanje inicijative u svakodnevnom radu predskolskih ustanova. Potrebno je prouciti i koliko je stvarno prostora dato djeci za razvijanje licnosti, kao i to na koji nacin djeca vladaju situacijama. Bez obzira sto su djeca svakodnevno u vrticu, opservacijom smo evidentirali da se djeca ne osjecaju niti ponasaju kao ukalupljene osobe. Potrebno je istraziti i kakva su njihova videnja svakodnevnih aktivnosti.
Najveci problemi na koje smo naisli su neadekvatna prostorna rjesenja (sve tri regije), problem prekobrojnosti djece u vaspitnim grupama (centralna regija), nedostaci materijala za manipulisanje u radnim sobama i zatvorenost drustvene sredine za uticaje razlicitih kultura (sjeverna regija). Predskolska ustanova u juznoj regiji odaje utisak multikulturalnosti i tolerantne atmosfere, uz uvazavanje razlika u pogledu jezickih i kulturoloskih specificnosti, sve u cilju podsticanja razvoja djece, sto daje najplodnije tlo za razvijanje i izrazavanje identiteta djece.
Savremeni uslovi zivljenja namecu potrebu brzog prilagodavanja i pojednica i drustva novonastalim uslovima zivota. 'Savremeni covjek' treba da bude inicijativna osoba, kooperabilna, prilagodljiva, te odgovorna, osoba koja ce konstruktivno uticati na izgradnju drustva i izgradivati i njegovati kulturu demokratske zajednice. Da bi se ostvarili svi ovi potencijali potrebno je jos u predskolskim ustanovama zapoceti procese emancipacije, te kvalitetnog vaspitanja. Upravo stoga bi trebalo unaprijediti sistem predskolskog vaspitanja i obrazovanja. Nalazi do kojih smo dosli upucuju na to da se u Crnoj Gori na pitanjima podsticanja i razvijanja licnog i grupnog identiteta kod djece predskolskog uzrasta mora raditi jos delikatnije, organizovanije, strpljivije i odgovornije.
Buducim istrazivanjima iz ove oblasti bi trebalo istraziti ostale segmente djecijih identiteta, ukljuciti sve faktore podsticanja razvoja identiteta, te istraziti njihov znacaj i implikacije. Pomazuci djeci da razvijaju 'pozitivne' identitete, a istovremeno ih ohrabrujuci da razumiju i uvazavaju prava i identitete drugih, utice se i na unapredenje kvaliteta zivota. Formiranje 'pozitivnih' djecijih identiteta ce doprinijeti kvalitetnijim vezama koje se uspostavljaju u zivotu, prevenciji nasilja i diskriminacije, razvijanju kompetencija i podsticanju samostalnosti i odgovornosti djece.
The reserch we presented in this dissertation was used to examine the ways in which development and expression of identity with children can be influenced (firstly personal and group). We observed the ways contributing stimulation of identity development, selfcontrol, as well as expressing of children's agency.
Due to transparency and economy, we represented our mixed-type research, quantitative and qualitative analysis as separate research studies, interconnected and interlaced. The Study 1 was based on ethnographical examination of children's agency expressing, as well as behaviour self-control in everyday situations in preschools, and we complemented the given findings with the focus groups interviews with teachers. The Study 2 was based on the same segments, which were researched in the family context with questionnaire technique.
The key observations say that the central region is reflected as the least favorable ground for stimulation and expression of preschoolers' identity, and for identity development key factors are family, the child itself, preschool, peers, as well as cultures that the children come from. Significant factors are behaviour models, role models of children, and first of all the most important is the personal example given to children by teachers and/or parents, peer reactions which are somehow emphasized as one of 'co-constructors' of children's identities. Teachers and parents say that self-control is developed through awards, punishments, appraisals, sanctioning of unacceptable behaviour, rules obeying, independence, and consistency as well. In domain of agency we also noted culture influences, talks about families, as well as stimulation of individual and group features of children. Curriculum in Montenegro tends stimulation of forming and developing children's identity, development of self-control and stimulation of agency, and although those aims haven't been explicitely given, they are present in the scope of other segment in child's development. Promotion od multiple identities is evident, as well as creating an adequate picture about themselves.
The key findings say that in the Montenegrin context, children actively take part in a part of identity forming and expressing, childhood has been institutionalized, especially in the central region where, according to statistic data, there is the highest percentage of children enrolled in preschools. However, on the other side, that is not necessarily the indicator that children are 'stereotyped'. There is an evident tendency that on one side children are allowed to play, explore, research freely, and on the other side children feel and behave as a part of the group, do group tasks and develop group identities. It is very important to differentiate children as initiators of activities, in comparison to the children doing something given or ordered. It is questionable in what measure the children's independence is allowed, as well as taking initiative in everyday work of preschools. It is also necessary to examine how much space it has been really given to children to develop their personalities, as well as in which way children control situations. Disregarding the fact that children are in preschools every day, we noted in this observation that children neither feel nor behave as stereotyped persons. Their experiences of everyday activities should also be examined. We must emphasize that there are isolation cultures, as well as insufficient reflection of the teachers' own practice. Although teachers have explicitly emphasized that the educational process must be individualised, that children's interests, personality development, agency expressing have to be stimulated, and self-control to be developed, we haven't registered that such activities are trully practiced.
The biggest problems we have noted are inadequate space, too many children in the groups, lack of materials for manipulation in the classrooms and closure of the society for influence of different cultures. In the south region there is an impression of multiculturality and tolerant atmosphere, with respecting differences in language and culture specificities, all for stimulation of children's development, which provides the most favorable ground for development and expression of children's identity.
Contemporary life conditions impose the need for fast adjustment of both individual and society to new life conditions. 'A contemporary man' should be an initiative, cooperative, adjustable, and responsible person who will constructively influence society development and develop culture of democratic community. In order to achieve all these potentials, processes of emancipation and high quality education need to be started in preschools. Just because of that, system of preschool education should be improved. Our findings refer that issues of stimulation and development of personal and group identity with preschoolers in Montenegro should be approached in a more delicate, organized, patient and responsible way.
The future researches in this field should examine the other segments of children's identies, including factors of identity development stimulation, and explore their importance and implications. Helping children to develop 'positive' identities, and at the same time encouraging them to understand and approve rights and identities of others, influences improvement of life quality. Forming 'positive' identities will contribute quality relationships built in life, prevention of violence and discrimination, development of competences and providing purposeness and responsibility with children.
Istrazivanjem koje smo predstavili ovom disertacijom ispitivali smo nacine na koje se kod djece moze uticati na razvijanje i izrazavanje identiteta (licnog i grupnog prvenstveno). Posmatrali smo nacine kojima se doprinosi vaspitanju samokontrole, podsticanju razvoja identiteta, kao i izrazavanju inicijativnosti (eng. children's agency).
Usljed preglednosti i ekonomicnosti, nase istrazivanje mjesovitog tipa, kvantitativnu i kvalitativnu analizu smo predstavili kao zasebne istrazivacke studije, medusobno povezane i ispreplitane. Studija 1 se bazirala na etnografskom promatranju ispoljavanja djecije inicijativnosti, te samokontrole ponasanja u svakodnevnim situacijama u predskolskim ustanovama, a dobijene nalaze smo dopunili fokus grupnim intervjuima sa vaspitacima. Studija 2 se fokusirala na iste segmente, koje smo istrazivali u porodicnom kontekstu.
Kljucna zapazanja do kojih smo dosli govore o tome da se centralna regija oslikava kao najmanje pogodno tlo za podsticanje i izrazavanje identiteta djece predskolskog uzrasta, a za izgradnju identiteta kljucni su porodica, samo dijete, predskolska ustanova, vrsnjaci, kao i kulture iz kojih djeca dolaze. Znacajne faktore predstavljaju modeli ponasanja, uzori na koje se djeca ugledaju, a prvenstveno je znacajan licni primjer koji vaspitaci i/ili roditelji daju djeci, vrsnjacke reakcije, koje se na neki nacin isticu kao jedan od 'sukonstruktora' identiteta djece, vaspitanja samokontrole, te podsticanja inicijativnosti. Vaspitaci i roditelji navode da se samokontrola vaspitava pomocu nagrada, kazni, pohvala, sankcionisanjem neprihvatljivog ponasanja, postovanjem pravila, samostalnoscu, te dosljednoscu. U domenu inicijativnosti zabiljezili smo i kulturne uticaje, razgovore o porodici, praznicima, kao i podsticanje individualnih i grupnih karakteristika djece. Kurikulum u Crnoj Gori tezi podsticanju formiranja i izrazavanja identiteta djece, vaspitanju samokontrole i podsticanju inicijativnosti, a iako ti ciljevi nijesu eksplicitno navedeni, prisutni su u okviru drugih segmenata razvoja djeteta. Evidentno je promovisanje visestrukih identiteta, te izgradnje adekvatne slike o sebi.
Kljucni nalazi naseg istrazivanja govore o tome da postoje izolacijske kulture, te nedovoljno osvjescivanje (reflektovanje) vlastite prakse vaspitaca. Iako su vaspitaci prilikom razgovora implicitno istakli da se vaspitno obrazovni proces mora individualizovati, da je neophodno podsticati djecija interesovanja, razvijanje licnosti, iskazivanje inicijativnosti, vaspitavati samokontrolu. Moramo naglasiti da nijesmo u svim regijama zabiljezili da se te aktivnosti zaista realizuju u praksi.
Konacno, mozemo istaci da u crnogorskom kontekstu, djeca aktivno ucestvuju u dijelu konstrukcije i izrazavanja identiteta, djetinjstvo je institucionalizovano posebno u centralnoj regiji, gdje je prema statistickim podacima i najveci postotak djece upisane u predskolske ustanove. Ipak, sa druge strane to nije i nuzno pokazatelj da su djeca 'ukalupljena'. Evidentna je tendencija da se sa jedne strane djeci dopusti da se slobodno igraju, izrazavaju, istrazuju, a sa druge strane da se djeca osjecaju i ponasaju kao dio grupe, da ispunjavaju grupne zadatke i da razvijaju grupne identitete. Veoma je znacajno razlikovati djecu kao inicijatore radnje, u odnosu na djecu koja rade nesto sto im je propisano. Upitno je u kojoj mjeri se djeci dozvoljava samostalnost, te preuzimanje inicijative u svakodnevnom radu predskolskih ustanova. Potrebno je prouciti i koliko je stvarno prostora dato djeci za razvijanje licnosti, kao i to na koji nacin djeca vladaju situacijama. Bez obzira sto su djeca svakodnevno u vrticu, opservacijom smo evidentirali da se djeca ne osjecaju niti ponasaju kao ukalupljene osobe. Potrebno je istraziti i kakva su njihova videnja svakodnevnih aktivnosti.
Najveci problemi na koje smo naisli su neadekvatna prostorna rjesenja (sve tri regije), problem prekobrojnosti djece u vaspitnim grupama (centralna regija), nedostaci materijala za manipulisanje u radnim sobama i zatvorenost drustvene sredine za uticaje razlicitih kultura (sjeverna regija). Predskolska ustanova u juznoj regiji odaje utisak multikulturalnosti i tolerantne atmosfere, uz uvazavanje razlika u pogledu jezickih i kulturoloskih specificnosti, sve u cilju podsticanja razvoja djece, sto daje najplodnije tlo za razvijanje i izrazavanje identiteta djece.
Savremeni uslovi zivljenja namecu potrebu brzog prilagodavanja i pojednica i drustva novonastalim uslovima zivota. 'Savremeni covjek' treba da bude inicijativna osoba, kooperabilna, prilagodljiva, te odgovorna, osoba koja ce konstruktivno uticati na izgradnju drustva i izgradivati i njegovati kulturu demokratske zajednice. Da bi se ostvarili svi ovi potencijali potrebno je jos u predskolskim ustanovama zapoceti procese emancipacije, te kvalitetnog vaspitanja. Upravo stoga bi trebalo unaprijediti sistem predskolskog vaspitanja i obrazovanja. Nalazi do kojih smo dosli upucuju na to da se u Crnoj Gori na pitanjima podsticanja i razvijanja licnog i grupnog identiteta kod djece predskolskog uzrasta mora raditi jos delikatnije, organizovanije, strpljivije i odgovornije.
Buducim istrazivanjima iz ove oblasti bi trebalo istraziti ostale segmente djecijih identiteta, ukljuciti sve faktore podsticanja razvoja identiteta, te istraziti njihov znacaj i implikacije. Pomazuci djeci da razvijaju 'pozitivne' identitete, a istovremeno ih ohrabrujuci da razumiju i uvazavaju prava i identitete drugih, utice se i na unapredenje kvaliteta zivota. Formiranje 'pozitivnih' djecijih identiteta ce doprinijeti kvalitetnijim vezama koje se uspostavljaju u zivotu, prevenciji nasilja i diskriminacije, razvijanju kompetencija i podsticanju samostalnosti i odgovornosti djece.