“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Sekulović, Maja
Poetika postmodernizma u antiutopijskoj trilogiji Borislava Pekića (Besnilo, Atlantida, 1999)
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - filološke nauke
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Srpski jezik i južnoslovenske književnosti
Other Theses Metadata
Postmodern poetics in Borislav Pekić's anti-utopian trilogy (Rabies, Atlantis, 1999)
[M. Sekulović]
PDF/A (203 pages)
Damjanov, Sava (mentor)
Vukićević-Janković, Vesna, 1973- (član komisije)
Pajović-Dujović, Ljiljana (član komisije)
Doktorska disertacija Poetika postmodernizma u antiutopijskoj trilogiji Borislava Pekića (‘Besnilo’, ‘Atlantida’, ‘1999’) posvećena je proučavanju poetike postmodernizma na primjeru antiutopijske trilogije jednog od najznačajnijih predstavnika ovog pravca. Iako su tekstovi iz ove Pekićeve faze zavrijedili pažnju brojnih proučavalaca književnosti, primi- jetili smo, nakon detaljnog pregleda literature, da ne postoji opsežna studija koja obrađuje sve postmodernističke postulate na primjeru trilogije.
Tema doktorskog rada pripada području humanistike, konkretno - nauke o književ- nosti, ali podrazumijeva i sveobuhvatnije reference poput kulturoloških, antropoloških, filo- zofskih, budući da postmodernizam (kao poetika) i antiutopija (kao žanr) to omogućavaju. Disertacijom pokazujemo kako autor stvara književni tekst: relativizujući tradicionalne vrjednosne sisteme; koristeći postupke intertekstualnosti i dokumentarnosti; hibridizujući žanr; umnožavajući pripovjedne perspektive, obrazujući narativne krugove; pretapajući vremenske planove; dovodeći u pitanje „istorijske istine“; služeći se stilskim mehanizmima parodijom i groteskom, naročito prilikom tkanja fantastičkih segmenata; relativizujući kate- gorije dobra, a postavljajući zlo na pijedestal, posebno kroz odnos Priroda : Civilizacija.
U pogledu metodologije oslanjamo se na različite teorijske koncepte poput: semio- tičkog, strukturaltičkog, formalističkog, fenomenološkog. Tumačimo pripovjedačku situa- ciju oslanjanjem na stavove Ženeta i Štanclovu tipologiju. Hronotop sagledavamo s aspekta Bahtinove klasifikacije, ali i Lotmanove tipologije. Strukturu umjetničkog teksta, s poseb- nim akcentom na tumačenje okvira, posmatramo kroz Lotmanovu vizuru. U tumačenju fan- tastike oslanjamo se na klasifikaciju Todorova.
Nakon iznesenog metodološkog okvira, pristupili smo analizi strukture trilogije. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela. U prvom dijelu, bavimo se poetičkim načelima postmodernizma i Pekićevom eksplicitnom poetikom. U drugom dijelu akcenat je stav- ljen na konkretnu primjenu ovih načela na sva tri romana zasebno, dok treći dio obuhvata sintezu svega navedenog, kao i zaključke do kojih se došlo prilikom istraživanja.
Kao bitne zaključke, do kojih se dolazi argumentovanim istraživanjem, izdvajamo:
■ da su tekstovi Borislava Pekića (mislimo na trilogiju) do kraja žanrovski ne- određeni i da imaju specifičnu žanr-oznaku, koju sam autor daje, ali na svo- jevrstan način i razara;
■ da se organizacija pripovjedačke instance razlikuje od tradicionalnih modela pripovijedanja i da na scenu pripovijedanja stupa tzv. „poetički pripovjedač“, ali i da je zastupljena višestrukost perspektiva koja za sobom povlači udvajanje na- racije i obrazovanje narativnih krugova;
■ da je vrijeme u postmodernističkom tekstu usložnjeno, i da najčešće dolazi do osporavanja hronologije i pravolinijskog proticanja vremena, te čestog pretapa- nja i smjenjivanja vremenskih planova;
■ da su prostorne strukture simbolične i da, pored osnovnih, nose i izvjesna do- punska značenja;
■ da je kompoziciona shema romanesknih struktura precizna i čvrsta, izdijeljena po segmentima i fragmentima, i da se najčešće usložnjavaju funkcije rubnog tek- sta (okvira);
■ da je dokumentarnost, kao primarno postmodernistički postupak, veoma zastu- pljena, čime se utiče na stvaranje iluzije istinitosti i vjerodostojnosti ispripovi- jedanog;
■ da je intertekstualnost, u prvom redu naslanjanje na Bibliju, ali i ostalu mitsku građu, dominantna, i da je veliki broj mitova reinterpretiran i dekonstruisan;
■ da postmodernistički tekst preispituje sve sisteme, a pogotovo prošlost i tzv. „istorijske istine“, koje znaju biti posebno varljive;
■ da su kodovi fantastike zastupljeni i u trilogiji, i da se po njihovim pravilima modeluju određeni elementi teksta;
■ da je Zlo kao kategorija dominantno, a da se Dobro ukida; odnos Dobro : Zlo, u sva tri dijela, pratimo kao odnos prirodno : vještačko;
■ da se sudbine junaka najčešće ostvaruju kao tragične, a veliki broj likova građen je na principu arhetipa.
The doctoral dissertation Postmodern poetics in Postmodern poetics in Borislav Pekić s anti-utopian trilogy (‘Rabies ’, ‘Atlantis ’, ‘1999 ’) deals with postmodenr narrati- ve techniques trough the example of an anti-utopian trilogy written by one of the most prominent representatives of this movement. Although texts from this last Pekić's phase have captured the attention of numerous literary scholars, we have noticed after a thorough literature review that there are no comprehensive studies dealing with all tenets of postmodern poetics on the example of this trilogy.
The topic of the dissertation belongs to the area of humanities, specifically - the study of literature, while it also includes many antropological, cultural and philo- sophical references, and therefore it can be said that it goes beyond artistic literature. Antropology, however, has long been used in scientific research as a sociologial, political, or even futurological problem. Yet, at the heart of the study are purely literary and artistic features of Pekić's discourse in three prominent novels, whereby the post- modern relativization of value systems is studied along with non-genre writing and rich intertextuality.
Using the example of the trilogy, the following aspects are examined: genre hybrid- dization, determination of the narrating instance, chronotope organization, compositional principles, intertextuality strategies, documentarism, demystification of „historical facts“, fantasy, the notion of Evil, heroes’ tragic fates.
As regards the methodology, we rely on different theoretical concepts offered by the schools of literary thought represented by R. Barthes, T. Todorov, G. Genette, M. Bakhtin, F. Stanzel and J. Lotman. The interpretation of the narrative instance is under taken relying on Genette's perspectives and the typology offered by Stanzel. Furthermore, chronotope structures are grounded on Bakhtin's research, as well as on Lotman’s typology, while the structure of the literary text is studied through the lens of Lotman's views about the given problem. Finally, in interpreting fantasy, we rest upon the classification proposed by T. Todorov. Following an outline of the methodological framework, we proceeded to analyse the structure of the trilogy. The research is divided into three parts. The first part deals with the poetic principles of postmodernism and Pekić's explicit poetics. The second part focuses on the specific application of these principles to the texts comprising the trilogy (each of the novels separately), while the third part includes a synthesis of all the above, as well as conclusions which have been drawn from the research.
Some of the most important conclusions arrived at through substantiated research are as follows:
■ that Borislav Pekić's texts (i.e. the trilogy) are uncategorizable in terms of genre and that they belong to a special genre, which is determined by the author himself, but alsoeroded in a distinctive manner;
■ that the organization of the narrating instance is markedly different from tradi- tional narrative models, and that the so-called „poetic narrator“ steps onto the scene, but also that there is a multitude of perspectives, giving rise to the doubling of narration and formation of narrative circles;
■ that time in a postmodern text is complex, and that there is most often a denial of chronology and alinear passage of time, as well as frequent transposition and alternation of temporal plans;
■ that spatial structures are symbolic and that they also carry certain additional meanings along side basic ones;
■ that the compositional scheme of Romanesque structures is precise and solid, divided into segments and fragments, and that the functions of the peripheral text (i.e. framework) most often emerge as complex;
■ that documentarism as a predominantly postmodern strategy is very common in Pekić's narrative texts, which affects the creation of an illusion of truth fulness and veracity of the narrated text;
■ that intertextuality-primarily references to the Bible, but also to other mythical narrative - is dominant, and that a large number of myths have been reinter- preted and deconstructed;
■ that a postmodern text questions all systems, especially the past and the soca- lled „historical truths“, which can appear particularly deceptive;
■ that fantasy codes are represented in the trilogy to a great extent, and that certain elements of the text are modelledin accordance with their rules;
■ that Evil as a category is dominant, and that Good is almost abolished; the Good vs. Evil dichotomy, in all three parts, is perceived as the dichotomy between natural and artificial;
■ that the heroes’fates most oftenemerge as tragic, while a large number of chara- cters have been constructed according to archetypes.
Doktorska disertacija Poetika postmodernizma u antiutopijskoj trilogiji Borislava Pekića (‘Besnilo’, ‘Atlantida’, ‘1999’) posvećena je proučavanju poetike postmodernizma na primjeru antiutopijske trilogije jednog od najznačajnijih predstavnika ovog pravca. Iako su tekstovi iz ove Pekićeve faze zavrijedili pažnju brojnih proučavalaca književnosti, primi- jetili smo, nakon detaljnog pregleda literature, da ne postoji opsežna studija koja obrađuje sve postmodernističke postulate na primjeru trilogije.
Tema doktorskog rada pripada području humanistike, konkretno - nauke o književ- nosti, ali podrazumijeva i sveobuhvatnije reference poput kulturoloških, antropoloških, filo- zofskih, budući da postmodernizam (kao poetika) i antiutopija (kao žanr) to omogućavaju. Disertacijom pokazujemo kako autor stvara književni tekst: relativizujući tradicionalne vrjednosne sisteme; koristeći postupke intertekstualnosti i dokumentarnosti; hibridizujući žanr; umnožavajući pripovjedne perspektive, obrazujući narativne krugove; pretapajući vremenske planove; dovodeći u pitanje „istorijske istine“; služeći se stilskim mehanizmima parodijom i groteskom, naročito prilikom tkanja fantastičkih segmenata; relativizujući kate- gorije dobra, a postavljajući zlo na pijedestal, posebno kroz odnos Priroda : Civilizacija.
U pogledu metodologije oslanjamo se na različite teorijske koncepte poput: semio- tičkog, strukturaltičkog, formalističkog, fenomenološkog. Tumačimo pripovjedačku situa- ciju oslanjanjem na stavove Ženeta i Štanclovu tipologiju. Hronotop sagledavamo s aspekta Bahtinove klasifikacije, ali i Lotmanove tipologije. Strukturu umjetničkog teksta, s poseb- nim akcentom na tumačenje okvira, posmatramo kroz Lotmanovu vizuru. U tumačenju fan- tastike oslanjamo se na klasifikaciju Todorova.
Nakon iznesenog metodološkog okvira, pristupili smo analizi strukture trilogije. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela. U prvom dijelu, bavimo se poetičkim načelima postmodernizma i Pekićevom eksplicitnom poetikom. U drugom dijelu akcenat je stav- ljen na konkretnu primjenu ovih načela na sva tri romana zasebno, dok treći dio obuhvata sintezu svega navedenog, kao i zaključke do kojih se došlo prilikom istraživanja.
Kao bitne zaključke, do kojih se dolazi argumentovanim istraživanjem, izdvajamo:
■ da su tekstovi Borislava Pekića (mislimo na trilogiju) do kraja žanrovski ne- određeni i da imaju specifičnu žanr-oznaku, koju sam autor daje, ali na svo- jevrstan način i razara;
■ da se organizacija pripovjedačke instance razlikuje od tradicionalnih modela pripovijedanja i da na scenu pripovijedanja stupa tzv. „poetički pripovjedač“, ali i da je zastupljena višestrukost perspektiva koja za sobom povlači udvajanje na- racije i obrazovanje narativnih krugova;
■ da je vrijeme u postmodernističkom tekstu usložnjeno, i da najčešće dolazi do osporavanja hronologije i pravolinijskog proticanja vremena, te čestog pretapa- nja i smjenjivanja vremenskih planova;
■ da su prostorne strukture simbolične i da, pored osnovnih, nose i izvjesna do- punska značenja;
■ da je kompoziciona shema romanesknih struktura precizna i čvrsta, izdijeljena po segmentima i fragmentima, i da se najčešće usložnjavaju funkcije rubnog tek- sta (okvira);
■ da je dokumentarnost, kao primarno postmodernistički postupak, veoma zastu- pljena, čime se utiče na stvaranje iluzije istinitosti i vjerodostojnosti ispripovi- jedanog;
■ da je intertekstualnost, u prvom redu naslanjanje na Bibliju, ali i ostalu mitsku građu, dominantna, i da je veliki broj mitova reinterpretiran i dekonstruisan;
■ da postmodernistički tekst preispituje sve sisteme, a pogotovo prošlost i tzv. „istorijske istine“, koje znaju biti posebno varljive;
■ da su kodovi fantastike zastupljeni i u trilogiji, i da se po njihovim pravilima modeluju određeni elementi teksta;
■ da je Zlo kao kategorija dominantno, a da se Dobro ukida; odnos Dobro : Zlo, u sva tri dijela, pratimo kao odnos prirodno : vještačko;
■ da se sudbine junaka najčešće ostvaruju kao tragične, a veliki broj likova građen je na principu arhetipa.