“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Lopičić, Milena
Uloga faktora rizika i infekcije humanim papilomavirusima u nastanku skvamoznih cervikalnih intraepitelnih lezija
Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)
Academic metadata
Doktorska disertacija
Medicinske nauke
doktor medicinskih nauka
Univerzitet Crne Gore
Medicinski fakultet
Studijski program Medicina
Other Theses Metadata
The role of risk factors and human papillomavirus infection in the occurrence of squamous cervical intraepithelial lesions
PDF/A (listova)
Uvod: Genitalna HPV infekcija je polno prenosiva bolest, a VR-HPV genotipovi su etiopatogenetski faktor razvoja cervikalnog karcinoma. Rak grlića materice je jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta žena u svetu i predstavlja ozbiljan javno-zdravstveni problem i u Crnoj Gori. Perzistentna cervikalna VR-HPV infekcija je najznačajnija karika u razvoju premalignih i malignih lezija grlića materice, ali za progresiju promena važni su i drugi kofaktori. Faktori rizika su povezani sa životnim dobom, seksualnim ponašanjem, socijalnim statusom, higijenskim navikama i kulturološkim shvatanjima određene populacije.
Ciljevi: Studija je bila fokusirana na ispitivanje prisustva VR-HPV infekcije i distribucije VR-HPV genotipova u monotipskim i multiplim infekcijama, kao i na ispitivanju značaja VR-HPV infekcije i multiple VR-HPV infekcije u nastanku skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice. Takođe, cilj istraživanja je bio i da se utvrde faktori rizika za nastanak cervikalne VR-HPV infekcije i skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice kod VR-HPV pozitivnih ispitanica.
Materijal i metode: Istraživanje je sprovedeno u periodu od 2012. do 2018. godine i obuhvatilo je 198 ispitanica kojima je bila indikovana biopsija grlića materice. Na osnovu nalaza biopsije, ispitanice (n=187) su bile podeljene u dve grupe: žene bez displazije i žene sa displazijom (LSIL i HSIL), a na osnovu utvrđenog VR-HPV statusa na grliću materice, ispitanice (n=198) su bile razvrstane takođe u dve grupe: žene bez VR-HPV infekcije i žene sa VR-HPV infekcijom. Za ispitivanje kofaktora za nastanak cervikalne displazije među VR-HPV pozitivnim ispitanicama (n=76) izvršena je podela na dve grupe: žene bez displazije i žene sa displazijom. Ispitanice uključene u ovu studiju prvo su popunile anketni upitnik, potom im je uzet cervikalni bris radi virusološkog ispitivanja prisustva VR-HPV infekcije i nakon toga odrađena je biopsija tkiva grlića materice za potrebe patohistološke analize. U daljem postupku obrade, izvršena je izolacija ukupne DNK iz cervikalnih briseva primenom komercijalnog kita, a dokazivanje i genotipizacija 12 VR-HPV (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58 i 59) genotipova HPV DNK PCR metodom. Uzorci biopsije su stavljeni u parafin i isečeni na delove koji su obojeni hematoksilinom i eozinom, nakon čega je izvršena patohistološka analiza. Statistička
analiza je odrađena primenom parametarskih i neparametarskih testova i logističke regresione analize, sa nivoom značajnosti p<0,05.
Rezultati: Prevalencija cervikalne VR-HPV infekcije kod testiranih žena bila je 42,4%. Najzastupljeniji genotipovi među VR-HPV pozitivnim ženama bili su: HPV 16 (40,5%), HPV 45 (23,8 %), HPV 31 (20,2%) i HPV 33 (15,5%). Prevalencija cervikalne infekcije sa najmanje jednim VR-HPV genotipom ciljanim 9vHPV vakcinom bila je 91,7%. Većina žena je imala monotipsku cervikalnu VR-HPV infekciju (69,1%), a najzastupljeniji HPV genotipovi u monotipskim infekcijama među VR-HPV pozitivnim ženama bili su 16, 31 i 45. Dominantni HPV genotipovi među VR-HPV pozitivnim ženama sa multiplom cervikalnom infekcijom bili su 16 i 45. Cervikalna VR-HPV infekcija je bila prisutna kod 59,2% žena sa displazijom, a VR-HPV pozitivne žene bile su u 3,7 puta većem riziku da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na VR-HPV negativne žene. Dominantan VR-HPV genotip kod žena sa cervikalnim premalignim lezijama bio je HPV 16 (28,9%). Cervikalna HPV 33 infekcija se pokazala kao prediktor nastanka skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice. HPV 33 pozitivne žene su bile u 3,6 puta većem riziku da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na HPV 33 negativne žene. Cervikalna HPV 16 infekcija se izdvojila kao najjači nezavisni prediktor pojave cervikalne displazije, pri čemu su HPV 16 pozitivne žene imale 2,7 puta veći rizik da razviju displaziju na grliću materice u odnosu na one koje su bile HPV 16 negativne. Cervikalna VR-HPV infekcija, kao i HPV 16 i HPV 33 infekcije, visoko koreliraju sa nastankom cervikalne displazije gradusa HSIL, što potvrđuje značajnu ulogu VR-HPV infekcije, a posebno HPV genotipova 16 i 33, u napredovanju cervikalnih premalignih lezija. Infekcija grlića materice sa najmanje jednim VR-HPV genotipom ciljanim 9vHPV vakcinom bila je dokazana kod 56,6% žena sa displazijom i kod 83,8% žena sa displazijom gradusa HSIL, što se pokazalo statistički značajno. Predviđa se da bi 9vHPV vakcina mogla da prevenira 60% slučajeva cervikalne displazije kod ispitivane grupe žena. Multipla cervikalna infekcija je dijagnostikovana kod 31,1% žena sa displazijom (21,4% sa LSIL i 35,5% sa HSIL) i kod 22,6% žena bez displazije, ali nije dokazana povezanost između multiple cervikalne VR-HPV infekcije i nastanka skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice. Životna dob se izdvojila kao jedan od kofaktora koji visoko korelira sa sticanjem cervikalne VR-HPV infekcije, pri čemu su mlađe žene bile u 0,9 puta većem riziku u odnosu na starije žene. Prosečna životna dob stupanja u prvi
seksualni odnos bila je 20 godina, a mlađe žene imale su 0,8 puta veći rizik da steknu cervikalnu VR-HPV infekciju u odnosu na starije. Žene koje su imale ≥3 seksualnih partnera tokom života su bile u 1,4 puta većem riziku da steknu genitalnu VR-HPV infekciju u odnosu na žene sa manjim brojem partnera. Broj seksualnih partnera se pokazao i kao najjači nezavisni prediktor pojave cervikalne displazije unutar grupe VR-HPV pozitivnih žena. VR-HPV pozitivne žene sa ≥3 partnera tokom života su imale 1,8 puta veću verovatnoću da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na žene sa manjim brojem seksualnih partnera. Konzumiranje cigareta je značajan kofaktor za nastanak skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice u grupi VR-HPV pozitivnih žena. Žene pušači bile su u 2,7 puta većem riziku da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na žene nepušače.
Zaključak: Sprovedenom studijom utvrđena je visoka prevalencija VR-HPV infekcije u tkivu grlića materice. HPV 16 je bio najčešći genotip, a slede ga HPV tipovi 45, 31 i 33. HPV 16 i HPV 33 verovatno igraju važnu ulogu u razvoju prekanceroznih lezija grlića materice. Predviđa se da bi 9vHPV vakcina mogla da prevenira 90% cervikalnih VR-HPV infekcija i 60% slučajeva cervikalne displazije. Utvrđeno je da su mlađa životna dob, rano stupanje u seksualne odnose i veći broj seksualnih partnera tokom života faktori rizika koji snažno koreliraju sa sticanjem cervikalne VR-HPV infekcije. Takođe je utvrđeno da su veći broj seksualnih partnera i konzumiranje cigareta značajni kofaktori koji doprinose razvoju skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice kod VR-HPV pozitivnih žena.
Intraduction: Genital HPV infection is a sexually transmitted disease and HR-HPV genotypes are an etiopathogenetic factor in the development of cervical cancer. Cervical cancer is one of the leading causes of morbidity and mortality among women in the world and represents a serious public health problem in Montenegro. Persistent cervical HR-HPV infection is the most significant link in the development of premalignant and malignant lesions of the cervix, but other cofactors are also important for the progression of changes. Risk factors are related to age, sexual behavior, social status, hygienic and cultural understandings of certain populations.
Objectives: The study was focused on examining the presence of HR-HPV infection and the distribution of HR-HPV genotypes in single and multiple infections, as well as examining the significance of HR-HPV infection and multiple HR-HPV infection in the development of squamous intraepithelial lesions of the cervix. Also, the aim of the research was to determine the risk factors for the occurrence of cervical HR-HPV infection and squamous intraepithelial lesions of the cervix in HR-HPV positive women.
Material and methods: The research was conducted in the period from 2012 to 2018 and included 198 subjects who were indicated for cervical biopsy. Based on the findings of biopsy, the subjects (n=187) were divided into two groups: women without dysplasia and women with dysplasia (LSIL and HSIL), and based on the established HR-HPV status on the cervix, the subjects (n=198) were also classified into two groups: women without HR-HPV infection and women with HR-HPV infection. To examine cofactors for the development of cervical dysplasia among VR-HPV positive subjects (n=76), a division was made into two groups: women without dysplasia and women with dysplasia. The subjects included in this study first filled out a questionnaire, then a cervical smear was taken for the virological examination of the presence of HR-HPV infection, and then a biopsy of the cervical tissue was performed for the purposes of pathohistological analysis. In the further processing procedure, isolation of total DNA from cervical swabs was performed using a commercial kit, and 12 VR-HPVs (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58 and 59) were tested and genotyped genotypes by HPV DNA PCR method. Biopsy samples were placed in paraffin and cut into parts that were stained with hematoxylin and eosin, after which pathohistological analysis was performed. Statistical analysis was
performed using parametric and non-parametric tests and logistic regression analysis, with a significance level of p<0.05.
Results: The prevalence of cervical HR-HPV infection in the tested women was 42.4%. The most common genotypes among HR-HPV positive women were: HPV 16 (40.5%), HPV 45 (23.8%), HPV 31 (20.2%) and HPV 33 (15.5%). The prevalence of cervical infection with at least one HR-HPV genotype targeted by the 9vHPV vaccine was 91.7%. The majority of women had single cervical HR-HPV infection (69.1%), and the most common HPV genotypes in single infections among HR-HPV positive women were 16, 31 and 45. The dominant HPV genotypes among HR-HPV positive women with multiple cervical infection were 16 and 45. Cervical HR-HPV infection was present in 59.2% of women with dysplasia, and HR-HPV positive women had a 3.7 times higher risk of developing cervical dysplasia compared to HR-HPV negative women. The dominant HR-HPV genotype in women with cervical premalignant lesions was HPV 16 (28.9%). Cervical HPV 33 infection has been shown to be a predictor of the occurrence of squamous intraepithelial lesions of the cervix. HPV 33 positive women had a 3.6 times higher risk of developing cervical dysplasia compared to HPV 33 negative women. Cervical HPV 16 infection emerged as the strongest independent predictor of cervical dysplasia, with women positive for HPV 16 having a 2.7-fold increased risk of developing cervical dysplasia compared to those who were HPV 16 negative. Cervical HR-HPV infection, as well as HPV 16 and HPV 33 infections, are highly correlated with the occurrence of HSIL grade cervical dysplasia, which confirms the significant role of HR-HPV infection, and especially HPV genotypes 16 and 33, in the progression of premalignant lesions of the cervix. Cervical infection with at least one genotype of HR-HPV targeted by the 9vHPV vaccine was demonstrated in 56.6% of women with dysplasia and in 83.8% of women with HSIL grade dysplasia, which proved to be statistically significant. It was predicted that the 9vHPV vaccine could prevent 60% of cases of cervical dysplasia in the study group of women. Multiple cervical infection was diagnosed in 31.1% of women with dysplasia (21.4% with LSIL and 35.5% with HSIL) and in 22.6% of women without dysplasia, but there was no association between multiple cervical HR-HPV infection and the formation of squamous intraepithelial lesions of the cervix. Age was singled out as one of the cofactors that highly correlates with acquiring VR-HPV infection of the cervix, with younger women being at 0.9 times higher risk than
older women. The average age of first sexual intercourse was 20 years, with younger women having a 0.8 times higher risk of acquiring HR-HPV infection of the cervix compared to older women. Women who had ≥3 sexual partners during their lifetime has a 1.4 times higher risk of acquiring genital HR-HPV infection compared to women with fewer partners. The number of sexual partners proved to be the strongest independent predictor of cervical dysplasia in the group of women positive for HR-HPV. HR-HPV positive women with ≥3 lifetime partners were 1.8 times more likely to develop cervical dysplasia compared to women with fewer sexual partners. Cigarette consumption is a significant cofactor for the occurrence of squamous intraepithelial lesions of the cervix in the group of women positive for HR-HPV. Female smokers were 2.7 times more likely to develop cervical dysplasia than non-smoking females.
Conclusion: The conducted study established a high prevalence of HR-HPV infection in the tissue of the cervix. HPV 16 was the most common genotype, followed by HPV types 45, 31 and 33. HPV 16 and HPV 33 probably play an important role in the development of precancerous cervical lesions. It is predicted that the 9vHPV vaccine could prevent 90% of cervical HR-HPV infections and 60% of cases of cervical dysplasia. It was found that younger age, early initiation of sexual relations and a greater number of sexual partners during life are risk factors that are strongly correlated with cervical HR-HPV infection. It was also determined that a greater number of sexual partners and cigarette consumption are significant cofactors that contribute to the occurrence of squamous intraepithelial lesions of the cervix in HR-HPV positive women.
HR-HPV infection, HR-HPV genotypes, 9vHPV vaccine, squamous intraepithelial lesions of the cervix, risk factors
Serbian
Uvod: Genitalna HPV infekcija je polno prenosiva bolest, a VR-HPV genotipovi su etiopatogenetski faktor razvoja cervikalnog karcinoma. Rak grlića materice je jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta žena u svetu i predstavlja ozbiljan javno-zdravstveni problem i u Crnoj Gori. Perzistentna cervikalna VR-HPV infekcija je najznačajnija karika u razvoju premalignih i malignih lezija grlića materice, ali za progresiju promena važni su i drugi kofaktori. Faktori rizika su povezani sa životnim dobom, seksualnim ponašanjem, socijalnim statusom, higijenskim navikama i kulturološkim shvatanjima određene populacije.
Ciljevi: Studija je bila fokusirana na ispitivanje prisustva VR-HPV infekcije i distribucije VR-HPV genotipova u monotipskim i multiplim infekcijama, kao i na ispitivanju značaja VR-HPV infekcije i multiple VR-HPV infekcije u nastanku skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice. Takođe, cilj istraživanja je bio i da se utvrde faktori rizika za nastanak cervikalne VR-HPV infekcije i skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice kod VR-HPV pozitivnih ispitanica.
Materijal i metode: Istraživanje je sprovedeno u periodu od 2012. do 2018. godine i obuhvatilo je 198 ispitanica kojima je bila indikovana biopsija grlića materice. Na osnovu nalaza biopsije, ispitanice (n=187) su bile podeljene u dve grupe: žene bez displazije i žene sa displazijom (LSIL i HSIL), a na osnovu utvrđenog VR-HPV statusa na grliću materice, ispitanice (n=198) su bile razvrstane takođe u dve grupe: žene bez VR-HPV infekcije i žene sa VR-HPV infekcijom. Za ispitivanje kofaktora za nastanak cervikalne displazije među VR-HPV pozitivnim ispitanicama (n=76) izvršena je podela na dve grupe: žene bez displazije i žene sa displazijom. Ispitanice uključene u ovu studiju prvo su popunile anketni upitnik, potom im je uzet cervikalni bris radi virusološkog ispitivanja prisustva VR-HPV infekcije i nakon toga odrađena je biopsija tkiva grlića materice za potrebe patohistološke analize. U daljem postupku obrade, izvršena je izolacija ukupne DNK iz cervikalnih briseva primenom komercijalnog kita, a dokazivanje i genotipizacija 12 VR-HPV (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58 i 59) genotipova HPV DNK PCR metodom. Uzorci biopsije su stavljeni u parafin i isečeni na delove koji su obojeni hematoksilinom i eozinom, nakon čega je izvršena patohistološka analiza. Statistička
analiza je odrađena primenom parametarskih i neparametarskih testova i logističke regresione analize, sa nivoom značajnosti p<0,05.
Rezultati: Prevalencija cervikalne VR-HPV infekcije kod testiranih žena bila je 42,4%. Najzastupljeniji genotipovi među VR-HPV pozitivnim ženama bili su: HPV 16 (40,5%), HPV 45 (23,8 %), HPV 31 (20,2%) i HPV 33 (15,5%). Prevalencija cervikalne infekcije sa najmanje jednim VR-HPV genotipom ciljanim 9vHPV vakcinom bila je 91,7%. Većina žena je imala monotipsku cervikalnu VR-HPV infekciju (69,1%), a najzastupljeniji HPV genotipovi u monotipskim infekcijama među VR-HPV pozitivnim ženama bili su 16, 31 i 45. Dominantni HPV genotipovi među VR-HPV pozitivnim ženama sa multiplom cervikalnom infekcijom bili su 16 i 45. Cervikalna VR-HPV infekcija je bila prisutna kod 59,2% žena sa displazijom, a VR-HPV pozitivne žene bile su u 3,7 puta većem riziku da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na VR-HPV negativne žene. Dominantan VR-HPV genotip kod žena sa cervikalnim premalignim lezijama bio je HPV 16 (28,9%). Cervikalna HPV 33 infekcija se pokazala kao prediktor nastanka skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice. HPV 33 pozitivne žene su bile u 3,6 puta većem riziku da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na HPV 33 negativne žene. Cervikalna HPV 16 infekcija se izdvojila kao najjači nezavisni prediktor pojave cervikalne displazije, pri čemu su HPV 16 pozitivne žene imale 2,7 puta veći rizik da razviju displaziju na grliću materice u odnosu na one koje su bile HPV 16 negativne. Cervikalna VR-HPV infekcija, kao i HPV 16 i HPV 33 infekcije, visoko koreliraju sa nastankom cervikalne displazije gradusa HSIL, što potvrđuje značajnu ulogu VR-HPV infekcije, a posebno HPV genotipova 16 i 33, u napredovanju cervikalnih premalignih lezija. Infekcija grlića materice sa najmanje jednim VR-HPV genotipom ciljanim 9vHPV vakcinom bila je dokazana kod 56,6% žena sa displazijom i kod 83,8% žena sa displazijom gradusa HSIL, što se pokazalo statistički značajno. Predviđa se da bi 9vHPV vakcina mogla da prevenira 60% slučajeva cervikalne displazije kod ispitivane grupe žena. Multipla cervikalna infekcija je dijagnostikovana kod 31,1% žena sa displazijom (21,4% sa LSIL i 35,5% sa HSIL) i kod 22,6% žena bez displazije, ali nije dokazana povezanost između multiple cervikalne VR-HPV infekcije i nastanka skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice. Životna dob se izdvojila kao jedan od kofaktora koji visoko korelira sa sticanjem cervikalne VR-HPV infekcije, pri čemu su mlađe žene bile u 0,9 puta većem riziku u odnosu na starije žene. Prosečna životna dob stupanja u prvi
seksualni odnos bila je 20 godina, a mlađe žene imale su 0,8 puta veći rizik da steknu cervikalnu VR-HPV infekciju u odnosu na starije. Žene koje su imale ≥3 seksualnih partnera tokom života su bile u 1,4 puta većem riziku da steknu genitalnu VR-HPV infekciju u odnosu na žene sa manjim brojem partnera. Broj seksualnih partnera se pokazao i kao najjači nezavisni prediktor pojave cervikalne displazije unutar grupe VR-HPV pozitivnih žena. VR-HPV pozitivne žene sa ≥3 partnera tokom života su imale 1,8 puta veću verovatnoću da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na žene sa manjim brojem seksualnih partnera. Konzumiranje cigareta je značajan kofaktor za nastanak skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice u grupi VR-HPV pozitivnih žena. Žene pušači bile su u 2,7 puta većem riziku da razviju cervikalnu displaziju u odnosu na žene nepušače.
Zaključak: Sprovedenom studijom utvrđena je visoka prevalencija VR-HPV infekcije u tkivu grlića materice. HPV 16 je bio najčešći genotip, a slede ga HPV tipovi 45, 31 i 33. HPV 16 i HPV 33 verovatno igraju važnu ulogu u razvoju prekanceroznih lezija grlića materice. Predviđa se da bi 9vHPV vakcina mogla da prevenira 90% cervikalnih VR-HPV infekcija i 60% slučajeva cervikalne displazije. Utvrđeno je da su mlađa životna dob, rano stupanje u seksualne odnose i veći broj seksualnih partnera tokom života faktori rizika koji snažno koreliraju sa sticanjem cervikalne VR-HPV infekcije. Takođe je utvrđeno da su veći broj seksualnih partnera i konzumiranje cigareta značajni kofaktori koji doprinose razvoju skvamoznih intraepitelnih lezija grlića materice kod VR-HPV pozitivnih žena.