Theses metadata

“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.

Export

Creator:	Muratović, Esko
Title:	Etički aspekti koncepcije humanizma kod Abdulaha Šarčevića
Copyright date:	2025
Trajni link:	https://phaidra.ucg.ac.me/detail_object/o:1883?tab=0#mda
Pregled teze:
Download link:
Select license:	Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)

Academic metadata

Theses Type:	Doktorska disertacija
Academic Expertise :	Društveno-humanističke nauke
Academic Title:	doktor nauka - filozofija
University:	Univerzitet Crne Gore
Faculty:	Filozofski fakultet
Group:	Studijski program Filozofija

Other Theses Metadata

Title translated:	Ethical Aspects of Abdulah Šarčević’s Conception of Humanism
Format:	PDF/A (listova)
Abstract:	Izučavanjem humanističkog potencijala etičkih aspekata filozofije Abdulaha Šarčevića želimo predstaviti pozicioniranost i značaj filozofskog angažmana jednog od najplodnijih i najznačajnijih filozofa na jugoslovenskim prostorima, koji u sklopu obitavalištva humanizma zalazi u strukturu čovjekovih monologa kao što su: rad i djelovanje, jezik i mišljenje, stvaralaštvo i kulturalitet, društvenost i povijesnost, tradicionalitet i modernitet. Imajući u vidu najprije značaj i značenje razobličavanja krize humanističkog projekta moderne, njene regulativno-pojmovne aparature i njenih ideala, ovim se istraživanjem redefiniše i kritički predstavlja humanistička dimenzioniranost Šarčevićeva djela, kao i kontekst(ual)nost etičkih aspekata u njihovom značenju, kako bi se odredila savremenost Šarčevićevog mišljenja i njen značaj za dalji razvoj filozofije. Tu i takvu krizu svijeta Šarčević nadsvodnjava filozofskim promišljanjima, humanistički-antipodnim konceptima kroz reinterpretaciju pojmova istine i slobode i njihovog inherentnog odnosa s principom uma i intelektualnosti. Novo razumijevanje vremena u današnjem svijetu života, istinski je humanistički izazov s kojim se Šarčević uhvatio u koštac, što pokazuje njegovo suočavanje s datim izazovima i problemima današnjice, dočim se trebaju preispitati naši konvencionalni stavovi - kontekstni u odnosu na shvatanje svijeta, vremena, njegove povijesnosti, ljudske slobode i nade za napredak i razvoj društva u skladu s raznim izazovima i promjenama. Takav pristup nam pokazuje da je Šarčevićev etički interes usmjeren, ne samo ka vođenju dijaloga sa filozofijama i filozofima moderne i postmoderne epohe svojevrsnom hermeneutizacijom položaja čovjeka u modernom i savremenom svijetu života, već i otkrivanjem načina prevladavanja fascinacije strukturama moći, progonstva mira s drugima, s prirodom, mira s drugim civilizacijama i svjetovima, pri čemu Šarčevićev čovjek nije lišen dijaloga, osjećaja za pluralni svijet, za razumijevanje Drugoga u njegovoj drugotnosti. Šarčevićeva filozofska promišljanja, u svom kritičkom zahvatanju društveno-ekonomski življenih težnji, sobom predstavlju a potom i oživotvoruju moralno-etičke svjetonazore i humanističke ideale koji, kroz analitičko-skeptičko reflektovanje krize svijeta i istine, sa posebnim fokusom na evropocentrične - logocentrizam i tehničko-tehnološki monocentrizam, nude svojevrsnu inovativno-teorijsku i nadasve moralno-etičku valorizaciju filozofskih pregnuća povijesnog duha, kulturno-kritički osvještavajući poliperspektivno promišljano vrijeme i svijet. Radi se, konačno, i o privlačnosti Šarčevićevog filozofskog habitusa, o njegovom živom interesu za pitanja s kojima se čovječanstvo u cjelini i svaki pojedini čovjek suočavaju hic et nunc, o tome da biti filozof ne znači samo biti „poznavatelj filozofije“ ili „stručnjak za filozofiju“, već se iznad svega angažovati kao filozof u diskutovanju i rješavanju važnih aktuelnih problema. Stoga je i opravdan cilj da se pokaže da je Šarčević ne samo mislio već i živio filozofiju i etiku koja drži do toga da sistematika i metodika nije potreba, već potrebovanje, ne bespogovorna zakonomjernost na kojoj se temelji sve što jeste, već uvijek početak za drugo i drugačije, početak za jednu novu, igru života i življenja, da se jezik etike i svijet morala ne mogu njima nametati, već da imaju svoju poetičku otvorenost, kao i svojevrsnu vitalističku kriptoetičnost. Etičke kategorije: istina i sloboda, dobro i sreća, odgovornost i dužnost, pravo i pravda, filozofski konstantno gravitaraju unutar Šarčevićevog interpretativno- promišljajućeg, permanentno-proizvodećeg moralnog i ljudskog univerzuma sa plodotvornim ocrtavanjem filozofsko-etičke, saznajno-teorijske i kritičko-naučne produkcije u humanističkom maniru filozofskog oduhovljavanja svijeta života. Moralni svjetonazori i etički aspekti njegove filozofske misli, u rastu hermeneutički-potentnih i gradaciji humanistički-primjerenih vizura, grade punoću i daju dubinu filozofsko-etičkom doprinosu humanizacije prirode i ljudskog svijeta, bez zapadanja u moralizovanje, uz potrebujuće budnu i stalno prisutnu svijest - spremnu da razobliči mnoge fenomene savremenog svijeta: protežiranje apsolutizma i dogmatizma, prisustvo „naivnog nerazumijevanja” relativizma i skepticizma, kao i razlikovanje humanizma od humanitarizama ili lažnih humanizama, uz ukazivanje na pogubnosti monocentričnog scijentizma, logocentričnog redukcionizma i empirizma. Ono što daje posebnu dinamičnost njegovim tekstovima, stvaranim u duhu umne argumentacije i nedogmatičnosti, jeste njegov raskošan filozofski jezik, misaona simbolika, leksičko-metaforičko nadahnuće i stilsko-poetičko- humanistička širina koja se iznovno raskriva u njegovom moralnom rasuđivanju i etičnosti diskursa.
Abstract:	Studying Abdulah 's Šarčević philosophy which refers to the humanistic potential of the ethical aspects, we want to highlight his philosophical engagement, his positionality and significance as one of the most prolific and the most important philosopher in the Yugoslavian region. Tracing the humanity fields, he approaches the internal monologue structures such as work and action, language and thinking, creativity and culturality, sociability and historicity, traditionality and modernity. Having in his mind the importance and the meaning unraveling the crisis of the humanistic project of modernity, its regulatory conceptual apparatus and ideals, this research redefines and critically presents the humanistic dimensions of Abdulah's Šarčević work as well as context/contextuality of the ethical aspects in their meaning in order to determine his contemporary thinking as the important step for the future development of philosophy. For this already recognised world's crisis Abdulah Šarčević taking into the consideration all relevant philosophical facts using humanist antipodean concepts of truth and freedom and their inherent relationship with the principle of mind and intellectuality. A new understanding of actual life time is a real humanistic challenge that Šarčević tackled, showing his confrontation with the given challenges and current issues while our conventional attitudes should be reconsidered - contextual in relation to the understanding of the world, time, historicity, human freedom and hope for the society progress and development in accordance with various challenges and changes. This approach shows us that Šarčević's ethical interest has been aimed not only at leading a dialogue with the philosophies and philosophers of the modern and postmodern era through a kind of hermeneutization of a man position in the modern and contemporary world of life, but also at discovering ways to overcome the fascination with power structures, the pursuit peace with others, with nature, peace with other civilisations and worlds, whereby Šarčević's man is not lack of dialogue, a feeling for a plural world, for understanding the Other in his otherness. Šarčević's philosophical reflections, in their critical capture of socio-economically lived aspirations, represent and bring to life moral-ethical worldviews and humanistic ideals which, through analytical - skeptical reflection of the world's crisis and truth, with a special focus on Eurocentric - logocentrism and technical-technological monocentrism, offer a kind of innovative - theoretical and above all, moral - ethical valorization of the philosophical pretensions of the historical spirit, culturally and critically making the time and the world considered from a multi - perspective point of view. Finally, it is about the attractiveness of Šarčević's philosophical habitus, about his lively interest in the questions that humanity as a whole and every single face hic et nunc, about the fact that being a philosopher does not mean only being a „knower of philosophy“ or an „expert in philosophy“, but above all.engage a philosopher in discussing and solving important current problems. Therefore, it is a justified goal to show that Šarčević did not only think, he lived a philosophyand ethics which means that systematics and methodology are not a necessity, but needing, not an unquestionable lawfulness on which everything is based, but always a beginning for something else and differently, the beginning of a new game of life and living that the language of ethics and the world of morality can not be imposed on them. On the contrary, they have their own poetic openness as well as a kind of vitalistic crypto-ethics. Ethical categories: truth and freedom, good and happiness, responsibility and duty, right and justice, philosophically constantly gravitate within Šarčević's interpretive-reflective, permanently-producing moral and human universe with fruitful delineation of philosophical- ethical, cognitive-theoretical and critical-scientific production in the humanistic manner of philosophical spiritualizing the world of life. The moral worldviews and ethical aspects of his philosophical thought, in the growth of hermeneutically-potent and gradition of humanist-appropriate visions, build fulness and give depth to the philosophical-ethical contribution to the humanisation of nature and the human world, without falling into moralizing, with the necessary alert and constantly present consciousness - ready to unravel many phenomena of the contemporary world: the extension of absolutism and dogmatism, the presence of „naive misunderstanding“ of relativism and skepticism, as well as the distinction between humanism and humanitarianism or false humanism, while pointing out the dangers of monocentric scientism, logocentric reductionism and empiricism. What gives special dynamism to his texts, created in the spirit of intelligent argumentation and non-dogmatism, is his lavish philosophical language, thought symbolism, lexical-metaphorical inspiration and stylistic-poetic-humanistic breadth that is repeatedly revealed in his moral reasoning and ethical discourse.
Authors Key words:	Abdulah Šarčević, filozofija, humanizam, filozofska etika, komunikativna etika, etika odgovornosti, etika ljudskih prava, kriptoetika kao est/etika
Authors Key words:	Abdulah Šarčević, philosophy, humanism, philosophical ethics, responsibility ethics, communicative ethics, human rights ethics, cryptoethics as aesthetics/ethics
Language:	Serbian

Abstract:

Izučavanjem humanističkog potencijala etičkih aspekata filozofije Abdulaha Šarčevića želimo predstaviti pozicioniranost i značaj filozofskog angažmana jednog od najplodnijih i najznačajnijih filozofa na jugoslovenskim prostorima, koji u sklopu obitavalištva humanizma zalazi u strukturu čovjekovih monologa kao što su: rad i djelovanje, jezik i mišljenje, stvaralaštvo i kulturalitet, društvenost i povijesnost, tradicionalitet i modernitet. Imajući u vidu najprije značaj i značenje razobličavanja krize humanističkog projekta moderne, njene regulativno-pojmovne aparature i njenih ideala, ovim se istraživanjem redefiniše i kritički predstavlja humanistička dimenzioniranost Šarčevićeva djela, kao i kontekst(ual)nost etičkih aspekata u njihovom značenju, kako bi se odredila savremenost Šarčevićevog mišljenja i njen značaj za dalji razvoj filozofije. Tu i takvu krizu svijeta Šarčević nadsvodnjava filozofskim promišljanjima, humanistički-antipodnim konceptima kroz reinterpretaciju pojmova istine i slobode i njihovog inherentnog odnosa s principom uma i intelektualnosti. Novo razumijevanje vremena u današnjem svijetu života, istinski je humanistički izazov s kojim se Šarčević uhvatio u koštac, što pokazuje njegovo suočavanje s datim izazovima i problemima današnjice, dočim se trebaju preispitati naši konvencionalni stavovi - kontekstni u odnosu na shvatanje svijeta, vremena, njegove povijesnosti, ljudske slobode i nade za napredak i razvoj društva u skladu s raznim izazovima i promjenama. Takav pristup nam pokazuje da je Šarčevićev etički interes usmjeren, ne samo ka vođenju dijaloga sa filozofijama i filozofima moderne i postmoderne epohe svojevrsnom hermeneutizacijom položaja čovjeka u modernom i savremenom svijetu života, već i otkrivanjem načina prevladavanja fascinacije strukturama moći, progonstva mira s drugima, s prirodom, mira s drugim civilizacijama i svjetovima, pri čemu Šarčevićev čovjek nije lišen dijaloga, osjećaja za pluralni svijet, za razumijevanje Drugoga u njegovoj drugotnosti. Šarčevićeva filozofska promišljanja, u svom kritičkom zahvatanju društveno-ekonomski življenih težnji, sobom predstavlju a potom i oživotvoruju moralno-etičke svjetonazore i humanističke ideale koji, kroz analitičko-skeptičko reflektovanje krize svijeta i istine, sa posebnim fokusom na evropocentrične - logocentrizam i tehničko-tehnološki monocentrizam, nude svojevrsnu inovativno-teorijsku i nadasve moralno-etičku valorizaciju filozofskih pregnuća povijesnog duha, kulturno-kritički osvještavajući poliperspektivno promišljano vrijeme i svijet. Radi se, konačno, i o privlačnosti Šarčevićevog filozofskog habitusa, o njegovom živom interesu za pitanja s kojima se čovječanstvo u cjelini i svaki pojedini čovjek suočavaju hic et nunc, o tome da biti filozof ne znači samo biti „poznavatelj filozofije“ ili „stručnjak za filozofiju“, već se iznad svega angažovati kao filozof u diskutovanju i rješavanju važnih aktuelnih problema. Stoga je i opravdan cilj da se pokaže da je Šarčević ne samo mislio već i živio filozofiju i etiku koja drži do toga da sistematika i metodika nije potreba, već potrebovanje, ne bespogovorna zakonomjernost na kojoj se temelji sve što jeste, već uvijek početak za drugo i drugačije, početak za jednu novu, igru života i življenja, da se jezik etike i svijet morala ne mogu njima nametati, već da imaju svoju poetičku otvorenost, kao i svojevrsnu vitalističku kriptoetičnost. Etičke kategorije: istina i sloboda, dobro i sreća, odgovornost i dužnost, pravo i pravda, filozofski konstantno gravitaraju unutar Šarčevićevog interpretativno- promišljajućeg, permanentno-proizvodećeg moralnog i ljudskog univerzuma sa plodotvornim ocrtavanjem filozofsko-etičke, saznajno-teorijske i kritičko-naučne produkcije u humanističkom maniru filozofskog oduhovljavanja svijeta života. Moralni svjetonazori i etički aspekti njegove filozofske misli, u rastu hermeneutički-potentnih i gradaciji humanistički-primjerenih vizura, grade punoću i daju dubinu filozofsko-etičkom doprinosu humanizacije prirode i ljudskog svijeta, bez zapadanja u moralizovanje, uz potrebujuće budnu i stalno prisutnu svijest - spremnu da razobliči mnoge fenomene savremenog svijeta: protežiranje apsolutizma i dogmatizma, prisustvo „naivnog nerazumijevanja” relativizma i skepticizma, kao i razlikovanje humanizma od humanitarizama ili lažnih humanizama, uz ukazivanje na pogubnosti monocentričnog scijentizma, logocentričnog redukcionizma i empirizma. Ono što daje posebnu dinamičnost njegovim tekstovima, stvaranim u duhu umne argumentacije i nedogmatičnosti, jeste njegov raskošan filozofski jezik, misaona simbolika, leksičko-metaforičko nadahnuće i stilsko-poetičko- humanistička širina koja se iznovno raskriva u njegovom moralnom rasuđivanju i etičnosti diskursa.